Nevidljivi invaliditet

Prema definiciji Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar, osobe s invaliditetom su osobe koje imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprječavati njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima. Međutim nije svaki invaliditet oku vidljiv i zato određene invaliditete nazivamo nevidljivim i kao primjer možemo spomenuti gluhoću, autizam, traumatske ozljede mozga, poremećaje mentalnog zdravlja, dijabetes, fibromialgiju, artritis, Alzheimerovu bolest, Crohnovu bolest, posttraumatski stresni poremećaj, epilepsiju, multiplu sklerozu i cističnu fibrozu, no postoje i brojna druga stanja.

The New York Times navodi kako od 61 milijuna osoba s invaliditetom u Americi, samo šest posto ima vidljivi invaliditet. Ova statistika sugerira da postoji značajan broj osoba s nevidljivim invaliditetima koji nisu prepoznati kao takvi u društvu, a brojevi se dodatno mijenjaju zbog faktora poput napretka u medicini i dijagnostici, promjena u društvenim i radnim uvjetima te zbog specifičnih događaja kao što su pandemije ili ratovi.

Osobe s nevidljivim invaliditetom često se suočavaju sa skepticizmom i nerazumijevanjem od strane drugih. Uklanjanje društvenih predrasuda koje su vezane uz nevidljivi invaliditet i omogućavanje punog sudjelovanja u svakodnevnom životu osoba s invaliditetom zahtijeva duboke promjene na različitim razinama društva. Stvaranje okružja u kojem postoji razumijevanje i podrška za osobe s nevidljivim invaliditetima zahtijeva intervencije koje će obuhvatiti sve aspekte društvenog djelovanja. Edukacija i osvješćivanje šire javnosti o različitim oblicima nevidljivih invaliditeta ključni su koraci u rušenju stigme i predrasuda koje ih prate. Ujedno je potrebno i promijeniti percepciju invaliditeta kao nedostatka te umjesto toga naglasiti različite potrebe osoba s invaliditetom.